Moram nesto napisati na ovu temu.
Vec vise od pola godine, od kada se o ovoj temi raspravljalo u saboru (namjerno malim slovom) zabrinuto pratim sto se dogadja. Sokirala sam se kada sam uvidjela da ce se oporezivati i dani bolovanja, skolovanja, a da nece biti uracunati niti dani putovanja s i na brod. Moj suprug plovi vec desetak godina, no citavo stoljece ne bi bilo dovoljno da zaboravim koliko smo novaca morali investirati da bi uopce i mogao ici na brod. Kad skupim sve one njegove brevete, sjetim se crvenjenja dok smo posudjivali svu tu hrpu novca, pregladnjivanja da bismo ih vratili.... Pitam se gdje li je onda bila drzava? Kako je moguce da zavrsetkom srednje strucne spreme za pomorsko zvanje nije dovoljna samo kadetura (u drugim strukama pripravnicki staz) i polaganje strucnog ispita, vec je potrebno niz drugih certifikata i svjedodzbi. Mozda se nisam tocno izrazila - jasno mi je da je to potrebno zbog specificnosti zvanja, ali nije mi jasno zasto to ne sufinancira drzava kad vec nesto zeli i uzeti. Postoji li uopce ijedno drugo zanimanje u kojem se covjek mora toliko doskolovati i obnavljati svjedodzbe (ima li koga da se sjeca malih breveta, pa velikih breveta, pa velikih breveta sa slikom - a svaki po pedesetak kn samo zato sto su se oni domislili promijeniti formate istih) da bi obavljao svoju profesiju za koju je zvanje stekao zavrsetkom srednje skole? Mi imamo srecu da nam obnovu breveta sada placa kompanija, ali to nije uvijek bilo tako i sigurna sam da i danas ima mnostvo pomoraca koji moraju ruku duboko zavuci u dzep kada dodje do takve situacije (Kako je ono isla prica s B2 ispitom? Nije vise bilo dovoljno polagati B2, nego napredni B2, tako nekako. I ja sam to polagala u svrhu dobivanja pomorske knjizice kad sam isla kod supruga na brod. Za sramotu, pored mene je na tecaju sjedio postariji gospodin, upravitelj stroja vec 30 godina - i on je polagao isto, jer su mu rekli da ono sto je polagao i platio 2600 kn prije 4 godine vise nije dovoljno!!!). Nitko im ne refundira taj novac, nitko ih ne pita imas ili nemas...
Osim toga, placam li ja Zavodu za zaposljavanje proviziju i uslugu kad mi trazi posao? Naravno da ne, ali vecina pomoraca je itekako oglobljena postojecim pomorskim agencijama koje "hapnu" i njima i kompaniji. Koje je obveze drzava ispunila prema ovome zvanju i na temelju cega smatra da ima neka prava?!?!
Moj je suprug dio 2007. i 2008. godine proveo na bolovanju radi povrede na radu. Bolovanje i lijecenje platilo mu je kompanijino osiguranje. Sada nas zele oglobiti za 2 godine poreza. Nije nam valjda dovoljno sto smo sa vise nego solidnih mjesecnih primanja punih 11 mjeseci bili svedeni na regres za bolovanje, sto nije mogao raditi, sto je skupo morao platiti lijecenje (tak su nam na dostavljene fakture nadoknadjivali novac), nego sad jos mora i drzavi placati porez? Gdje je bila ta ista drzava kada se razbolio?! Vidjela sam da ovdje neki spominju HZZO i mirovinsko. Koji HZZO?! Koji ce pomorac u postojecem zdravstvenom osiguranju moci ostvariti svoja prava? Kako ce se recimo jedan pomorac moci naruciti za neki opsezniji pregled kod specijaliste? Zar ce ugovor nastelavati da bas bude kuci za 5 mjeseci kada ga naruce u bolnici?! Mirovina? Smijesno! Nisam sigurna koliko bi nas doslo placanje doprinosa (suprug mi je prvi casnik stroja), ali znam da sasvim sigurno mozemo kod bilo kojeg osiguranja placanjem istog iznosa kroz isti broj godina ostvariti daleko veca mirovinska primanja nego sto ce nam isplatiti ova drzava. Vrijeme ce pokazati. Moje je osobno misljenje da ce kroz niz promjena koje ce mirovinske reforme tek donijeti, svi pomorci zavrsiti kao i nasi roditelji koji su 30-tak godina radili i investirali u svoje mirovine da bi danas imali neku bijedu od niti 2.000 kn.
Jos moram reci da nas iz banke (RBA) vec preko 3 godine periodicki nazivaju svakih par mjeseci sa zahtjevom da im dostavimo kopiju ugovora ili neku platnu listu kako bi "znali na koji ce nacin knjiziti doznaku, tj. je li placa ili nesto drugo" potiho se prijeteci da ukoliko to nije devizna placa, tada doznaka spada u pitaj-boga-sto i podlozna je oporezivanju. Nije mi vrag dao mira pa sam otvorila u Trstu racun na banci i sama poslala na svoj racun u Rijeci nekoliko tisuca eura, cisto da vidim hoce li me nazvati netko iz banke i pitati "je li ova devizna doznaka placa ili sto je?". Naravno da nisu zvali. To znaci da su itekako vec godinama pratili pomorce, kretanje njihovog novca, trazili ugovore - sve u smislu da nam svima jednog dana nabiju jaram na vrat i otmu posteno zaradjeni novac.
Toliko sam ljuta na ovu drzavu, vjerojatno zato sto je previse volim i ne mogu vjerovati da sam se u nju razocarala, da sam na korak od odluke da najprije trazim svoj sat u saboru (naravno, opet namjerno malim slovom) na koji kao gradjanin RH imam ustavno pravo i da gospodu koja tamo sjedi i rjesava krizaljke za vrijeme svog radnog vremena, upitam imam li i ja neka prava i ima li moje dijete neka prava. Jer, tko ce meni nadoknaditi sve one pustinjacke dane, jedan tanjur na stolu i pustu kucu, objasnjavanje djetetu zasto mu oca nema kod kuce. Isto me tako zanima tko ce od njih razumjeti kakav je to zivot kroz telefone i e-mailove, kroz slanje slika tipa "evo kcer ti je napravila prvi korak, narastao joj je prvi zub, naucila je plivati...". Ne znam kako ih nije sram jer su za pocetak hrvatsku pomorsku tradiciju sravnili sa zemljom, pomorce strpali u gradjane drugog reda, a sada im hoce retroaktivno oteti zaradjeni novac ne pitajuci se koliko su ti ljudi svojim novcima potpomogli ovu drzavu - kupovali stanove, gradili kuce, trosili svoje novce ovdje i uredno na sve kupljeno placali PDV. Najlakse je onima zaposlenima ovdje pricati kako svi mi koji smo s pomorskim zvanjima direktno ili indirektno povezani lagodno zivimo, ali nitko ne pita za cijenu takvog zivota, zrtvu koju svi ljudi zaposleni na brodovima diljem svijeta i njihove obitelji podnose. I pita li pomorce netko bi li voljeli raditi na kopnu, biti s obitelji svaki vikend? Mozda i bi, ali bi nesto trebali i raditi, a u ovoj zemlji je lakse Boga vidjeti nego naci posao. Ima pomoraca koji vole ploviti, ali ima i onih koji bi radije radili na kopnu, no nakon sto je ova drzava pokradena i nakon sto su poduzeca zbrisana te radna mjesta nestala - koja im je opcija bila nego otici i raditi vani?
Vidjevsi kuda sve ovo ide, poduzeli smo neke korake. Suprug ima i strano drzavljanstvo pa ce se odjaviti odavde i prijaviti u drugoj zemlji. Eto, na to smo dosli - kcer i ja biti cemo tu, on negdje drugdje, po papirima vise necemo zivjeti skupa. Sve ove godine nisam nikada htjela varati drzavu, prijavljivati ga na Zavod za zaposljavanje ili ga fingirano zaposljavati kod prijatelja i koristiti benificije koje sam mogla. Sad cu zatraziti djecji doplatak (suprug nece zivjeti samnom, ja sam nezaposlena), naknadu za nezaposlene, ma cak i j***nu pokaznu kartu, subvenciju za plin, struju... Sve! Do sada sam ponosno kupovala iskljucivo hrvatske proizvode zeleci bar malo, koliko to pojedinac moze, potpomoci ovu nasu posrnulu privredu i doprinjeti da hrvatski radnici zadrze hrvatska radna mjesta. Kod nas u kuci nije bio Meggle putar nego Zdenka. Nije bilo Capy sokova, nego Lero. Provela sam mladost citajuci uvozne deklaracije i kupujuci samo hrvatsko. Stanujem 56 km od Trsta i sad cu iskoristiti tu pogodnost. Ne dam vise ovoj drzavi ni centa. Naucili su me lekciju - otmi sve sto mozes!
Novaca u banci nemamo, sve smo investirali u zivot - stan, auto, opremanje istih... Sad ce nam, kad nam razrezu porez za te protekle dvije godine morati ovrhom leci na nekretninu jer se iz deviznog racuna jednostavno nemaju iz cega naplatiti. Razmisljam o tome da i zaista napustimo u cijelosti ovu nasu prekrasnu Hrvatsku i odemo u pecalbu. Dusa me boli kad se sjetim koliko sam truda ulozila da nasu kcer naucim knjizevnoj hrvatskoj rijeci, koliko sam joj govorila o nasoj povijesti, legendama, o ljepoti nase zemlje, a sad razmisljam da je odvucem i iz skole i od drustva i od svega na sto je navikla i upravo je zbog te iste drzave iztraumatiziram i odvedem negdje gdje ce uvijek biti stranac i dotepenac i govoriti tudjim jezikom.
Na sto smo to dosli?!